Soundwalk „Silenzi in Quota“ na Velebitu: kada priroda šapće i čovjek zaista posluša
1. svibnja 2026. sudjelovali smo u soundwalku u kanjonu Velike Paklenice na Velebitu u sklopu projekta Silenzi in Quota. Radilo se o dvodnevnom događaju – soundwalku kroz dramatičan kanjon i radionici – koji je organizirala međunarodna inicijativa Silenzi in Quota u suradnji s istraživačkom skupinom AF UNIZG (Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu) i Sveučilištem u Londonu. Za nas je to bio jedan od onih događaja koji ti ne ostavi samo lijepe fotografije, nego promijeni način na koji doživljavaš okoliš.
Što je Silenzi in Quota i zašto je važan?
Silenzi in Quota (doslovno „Tišine na visini“) projekt je koji od 2021. sustavno istražuje i štiti zvučne krajolike (soundscapes) u zaštićenim planinskim područjima. Započeo je u Dolomitima (Trentino-Alto Adige), kasnije se proširio na Škotsko visočje, a ove godine prvi put i na Hrvatsku – na Velebit. Partner projekta je Sveučilište u Trentu. Projekt je 2023. nagrađen visokim priznanjem John Connell Soundscape Award u Londonu.
Srž njihovog rada su participativni soundwalkovi: grupna hodanja postojećim planinarskim stazama tijekom kojih se na unaprijed određenim točkama zaustavimo, minutu ili dvije slušamo u tišini, a zatim ispunimo upitnik. Istovremeno stručnjaci binauralnom opremom (simulator glave i trupa) snimaju zvučno okruženje u visokoj kvaliteti. Do sada su prikupili već 443 upitnika s 28 lokacija u pet europskih zaštićenih područja. Podaci se obrađuju prema međunarodnom standardu ISO 12913 (metodologija za procjenu zvučnih krajolika), a koriste linearne mješovite modele u programskom okruženju R i psihoakustične parametre (tonalnost, fluktuacija snage, glasnoća, oštrina) izračunate u programu ArtemiS SUITE.
Rezultati istraživanja (objavljeni i u časopisu Scientific Reports) vrlo su jasni: čak i u zaštićenim područjima ljudski zvukovi (glasovi, smijeh, koraci) u prosjeku prevladavaju u 51 % slučajeva. Povećavaju tonalnost i čine zvučni krajolik „kaotičnijim“ i manje ugodnim – upravo suprotno od onoga što posjetitelji očekuju od „divlje“ prirode. Nasuprot tome, voda (potoci, slapovi) snažno poboljšava doživljaj ugodnosti i živosti.
Pješačenje, priroda i iznenađenja na Velebitu
Velebit je jedno od najdužih i biološki najbogatijih gorja na Jadranu – dom medvjeda, risova, balkanskih divokoza i jedinstvenih staništa. Paklenica s Velikom i Malom Paklenicom njezin je najdramatičniji dio: duboki vapnenački kanjoni, strme stijene i bujna vegetacija. 1. svibnja, na dan kada mnogi slave, krenuli smo u suprotnom smjeru – dublje u tišinu.
Prvo iznenađenje bilo je da je utjecaj vizualnog elementa na doživljaj soundscape-a snažniji nego što smo očekivali. Istraživanja Silenzi in Quota to potvrđuju: kvaliteta vizualnog krajolika jedan je od najjačih prediktora koliko ćemo ugodno doživjeti zvučno okruženje. Kada stojiš pred moćnom vapnenačkom stijenom i istovremeno čuješ samo vjetar i udaljene ptice, percepcija ti se potpuno promijeni. A kada dođeš na širu stazu gdje se susreću drugi planinari, zvučni krajolik se u trenutku „pomakne“ – prevladaju ljudski glasovi i koraci. Staza doslovno mijenja soundscape.
Upravo nas je to najviše obilježilo. Od tada se u svakodnevnom životu puno češće pitamo kako nam trenutačni soundscape zvuči. Ne više samo „je li bučno ili tiho“, nego „koji zvukovi prevladavaju, kako utječu na nas, je li to okruženje u kojem bismo željeli provesti više vremena?“ To je vjerojatno jedna od najvećih promjena koju donosi soundwalk – nauči te aktivnom slušanju koje ostaje i nakon događaja.
Ljudi kao dio prirode – ili smetnja?
Na soundwalku smo doživjeli širok raspon osjećaja vezanih uz ljudski utjecaj. Na uskim, manje posjećenim dijelovima staze zvučni krajolik bio je zaista „prirodan“ – biofonija (životinjski zvukovi) i geofonija (vjetar, voda, lišće) prevladavale su. Na širim stazama i popularnim vidikovcima antropofonija (ljudski zvukovi) brzo preuzima utjecaj na percepciju. Zapitali smo se: mogu li ljudi biti dio prirode i u zvučnom smislu? Ili smo nužno smetnja koju moramo smanjiti ako želimo sačuvati ono zbog čega uopće odlazimo u planine?
Istraživači Silenzi in Quota na to pitanje ne daju moralizirajuće odgovore, nego podatke: u zaštićenim područjima očekujemo tišinu i obnovu, ali upravo naše ponašanje (glasno razgovaranje, glazba s telefona, masovni posjeti) to očekivanje uništava. Prag za „mirnije“ iskustvo prema njihovim analizama iznosi oko 48 dB(A) i niska tonalnost. Iznad tog praga ugodnost se brzo smanjuje.
Zašto gotovo nitko nije fotografirao telefonom?
Jedna stvar nas je posebno iznenadila: velika većina sudionika gotovo uopće nije koristila telefone za fotografiranje. Nije bilo selfija, nije bilo „dokaza“ da smo bili tamo. Zašto?
Možda zato što se radi o tipu ljudi koji odlaze u planine zbog iskustva, a ne zbog objave. Ili zato što na Velebit dolaze ljudi koji već znaju da „to ne može na Instagram“ – jer signal (posebno u kanjonima) nije dovoljno jak za objavu. Kako god bilo, odsutnost telefona stvorila je posebno ozračje zajedničke pažnje koje rijetko doživiš na običnim planinarenjima.
Radionica: metodologija, statistika i dublji uvidi
Drugog dana održana je radionica na kojoj smo se mnogo detaljnije upoznali s metodologijom i razvojem ovog područja. To nam je bilo najvrjednije. Saznali smo:
- Kako se iz upitnika i istovremenih akustičnih mjerenja pomoću linearnih mješovitih modela izvlače statistički pouzdani zaključci.
- Kakve praktične posljedice ti nalazi imaju za upravljanje zaštićenim područjima (npr. usmjeravanje posjetitelja, edukacija o tihom ponašanju, određivanje „tihih zona“).
Istraživači nisu govorili samo o teoriji – pokazali su konkretne grafove, pragove i primjere s prethodnih soundwalkova. Bilo je vrlo osvježavajuće vidjeti kako se sirovi podaci (upitnici + binauralne snimke) pretvaraju u korisne uvide za zaštitu prirode.
Zaključak: soundwalk kao poziv na dublji odnos
Soundwalk „Silenzi in Quota“ na Velebitu nije bio samo lijepo planinarenje s dodatnim sadržajem. Bio je poziv da prirodu doživimo svim osjetilima – i da razumijemo koliko je krhka njezina zvučna dimenzija. Nakon ovog događaja zaista se pitamo kakav zvučni krajolik ostavljamo iza sebe kamo god išli.
Ako vas zanima kako priroda zvuči kada je zaista poslušate – i kako vlastitim ponašanjem možete pridonijeti očuvanju te tišine – potražite sljedeći soundwalk Silenzi in Quota. Vrijedi. Ne samo zbog ljepote prirode, nego zbog onoga što ostaje s vama dugo nakon događaja.
Hvala ekipi Silenzi in Quota i istraživačima na ovom vrlo zanimljivom događaju. Nadamo se da će ovakvih soundwalkova u Sloveniji i Hrvatskoj biti što više. Priroda ima puno više za reći nego što čujemo kada samo prolazimo pokraj nje.
